Novi alat omogućuje svima da obuče robota

Učenje robota novim vještinama prije je zahtijevalo stručnost u kodiranju. No nova generacija robota potencijalno bi mogla učiti od gotovo bilo koga.

Inženjeri dizajniraju robotske pomagače koji mogu „učiti iz demonstracije“. Ova prirodnija strategija obuke omogućuje osobi da vodi robota kroz zadatak, obično na jedan od tri načina: putem daljinskog upravljanja, upravljanja joystickom za daljinsko manevriranje robotom; fizičkim pomicanjem robota kroz pokrete, ili samostalnim izvršavanjem zadatka dok robot promatra i oponaša.

Inženjeri s MIT-a sada su razvili VDI (Versatile Demonstration Interface) sučelje za obuku "tri u jednom", koje robotu omogućuje učenje zadatka putem bilo koje od tri metode obuke. Sučelje je u obliku ručnog alata opremljenog senzorima koji se može pričvrstiti na mnoge uobičajene kolaborativne robotske ruke. Osoba može koristiti dodatak za podučavanje robota izvršavanju zadatka daljinskim upravljanjem robotom, fizičkim manipuliranjem ili samostalnim demonstriranjem zadatka, ovisno o stilu koji preferira ili koji najbolje odgovara zadatku, kao što možete vidjeti u ovom videu.

MIT-ov tim testirao je novi alat, koji nazivaju „svestranim demonstracijskim sučeljem“, na standardnoj kolaborativnoj robotskoj ruci. Volonteri s proizvodnim iskustvom koristili su sučelje za obavljanje dvaju ručnih zadataka koji se obično izvode u tvorničkim pogonima.

Istraživači kažu da novo sučelje nudi povećanu fleksibilnost obuke koja bi mogla proširiti vrstu korisnika i "učitelja" koji komuniciraju s robotima. Također bi moglo omogućiti robotima da nauče širi skup vještina. Na primjer, osoba bi mogla daljinski obučiti robota za rukovanje otrovnim tvarima, dok bi dalje niz proizvodnu liniju druga osoba mogla fizički pomicati robota kroz pokrete pakiranja proizvoda u kutije, a na kraju linije netko drugi bi mogao koristiti dodatak za crtanje logotipa tvrtke dok robot promatra i uči raditi isto.

Kada je sučelje pričvršćeno na robota, cijelim robotom se može daljinski upravljati, a kamera sučelja snima pokrete robota, koje robot može koristiti kao podatke za obuku kako bi samostalno naučio zadatak. Slično tome, osoba može fizički pomicati robota kroz zadatak, s pričvršćenim sučeljem. VDI se također može odvojiti i fizički ga može držati osoba kako bi izvršila željeni zadatak. Kamera snima pokrete VDI-ja, koje robot također može koristiti za oponašanje zadatka kada se VDI ponovno pričvrsti.

Istraživači su otkrili da su volonteri općenito preferirali prirodnu metodu u odnosu na teleoperaciju i kinestetički trening. Korisnici, koji su svi bili stručnjaci u proizvodnji, ponudili su scenarije u kojima svaka metoda može imati prednosti nad ostalima. Teleoperacija, na primjer, može biti poželjnija u obuci robota za rukovanje opasnim ili otrovnim tvarima.

Kinestetički trening mogao bi pomoći radnicima da prilagode pozicioniranje robota koji je zadužen za premještanje teških paketa. A prirodno učenje moglo bi biti korisno u demonstraciji zadataka koji uključuju delikatne i precizne manevre.

Čitav znanstveni rad možete pronaći na ovoj poveznici.