Saturnov mjesec bi mogao sadržavati život

Titan, Saturnov najveći mjesec je čudan tuđi svijet. Prekriven je rijekama i jezerima tekućeg metana, ledenim stijenama i dinama od pijeska nalik čađi, a njegova topografija dugo je fascinirala znanstvenike i pozivala na nagađanja o tome postoje li oblici života ispod mjesečeve guste, maglovite atmosfere.

Međunarodni tim istraživača pod zajedničkim vodstvom Antonina Affholdera na Sveučilištu Arizona i Petera Higginsa s Odsjeka za Zemlju i planetarne znanosti Sveučilišta Harvard, odlučio je razviti realističan scenarij o tome kako bi život na Titanu mogao izgledati ako postoji, gdje se najvjerojatnije pojavljuje i koliko bi ga moglo biti.

Koristeći bioenergetsko modeliranje, tim je otkrio da Titanov podzemni ocean, za koji se procjenjuje da je dubok oko 300 milja, može podržavati oblike života koji konzumiraju organski materijal. Objavljena u časopisu The Planetary Science Journal, njihova studija zaključuje da, iako bi Titan mogao biti utočište jednostavnog, mikroskopskog života, vjerojatno bi mogao podržati samo nekoliko kilograma ukupne biomase.

U središtu istraživanja nalazi se pristup "povratka na osnove" koji je pokušao osmisliti vjerojatan scenarij za život na Titanu koji pretpostavlja jedan od najjednostavnijih i najznačajnijih od svih bioloških metaboličkih procesa: fermentaciju.

Poznata Zemljanima po upotrebi u proizvodnji kruha od kiselog tijesta, kuhanju piva i, što je manje poželjno, po svojoj ulozi u kvarenju zaboravljenih ostataka, fermentacija zahtijeva samo organske molekule, ali ne i "oksidans" poput kisika, ključnog zahtjeva za druge metaboličke procese, poput disanja.

Istraživači su se posebno usredotočili na jednu organsku molekulu, glicin, najjednostavniju od svih poznatih aminokiselina.

"Kada pogledate asteroide, komete, oblake čestica i plina iz kojih nastaju zvijezde i planeti poput našeg sunčevog sustava, nalazimo glicin ili njegove prethodnike na skoro svim tim mjestima", navode istraživači.

Međutim, računalne simulacije otkrile su da samo mali dio Titanovog organskog materijala može biti prikladan za konzumaciju mikroba. Mikrobi koji konzumiraju glicin u Titanovom oceanu ovisili bi o stalnoj opskrbi aminokiselinama s površine, kroz debeli ledeni oklop. Prethodni rad istog tima pokazao je da meteoriti koji udare u led mogu iza sebe ostaviti "otopljene bazene" tekuće vode, koja zatim tone kroz led i isporučuje površinske materijale u ocean.

Za buduću misiju na Titan, izgledi za pronalazak života, ako ga doista ima, mogli bi biti poput traženja igle u plastu sijena, osim ako se Titanov potencijal za život ne nalazi negdje drugdje osim u njegovom površinskom organskom sadržaju, zaključuju znanstvenici.