VIDEO: Otkriven najveći dokaz života na egzoplanetu

Koristeći podatke sa svemirskog teleskopa James Webb (JWST), astronomi predvođeni istraživačima sa Sveučilišta u Cambridgeu, otkrili su kemijske otiske dimetil sulfida (DMS) i/ili dimetil disulfida (DMDS) u atmosferi egzoplaneta K2-18b, koji kruži oko svoje zvijezde u nastanjivoj zoni. 

Na Zemlji, DMS i DMDS proizvodi samo život, prvenstveno mikrobni život kao što je morski fitoplankton. 

Prema istraživačima, ovo je dosad najjači dokaz da bi život mogao postojati na planetu izvan našeg sunčevog sustava, no upozoravaju da izvor DMS i DMDS molekula u atmosferi K2-18b, može poticati od nekog nama nepoznatog kemijskog procesa pa se zasad ne može sa stopostotnom sigurnošću reći da ovaj egzoplanet doista sadrži život. 

Ipak, kažu da su njihova opažanja dosegla razinu 'tri sigme' statističke značajnosti, što znači da postoji samo 0,3% vjerojatnosti da su se dogodila slučajno, a da bi se postigla prihvaćena klasifikacija za znanstvena otkrića, opažanja bi morala prijeći prag od 'pet sigma', što znači da bi bila ispod 0,00006% vjerojatnosti da su se dogodila slučajno. 

Egzoplanet K2-18b, koji je 8,6 puta masivniji i 2,6 puta veći od Zemlje, nalazi se 124 svjetlosne godine od nas u zviježđu Lava, prema dosadašnjim istraživanjima sadrži metan i ugljikov dioksid u atmosferi. Ovo je bio prvi put da su molekule na bazi ugljika otkrivene u atmosferi egzoplaneta u nastanjivoj zoni. Ti su rezultati bili u skladu s predviđanjima za takozvani "hyceanski" planet, odnosno nastanjiv svijet prekriven oceanom ispod atmosfere bogate vodikom. 

Međutim, drugi, slabiji signal nagovijestio je mogućnost da se nešto drugo događa na K2-18b. "Nismo sa sigurnošću znali je li signal koji smo vidjeli prošli put bio posljedica DMS-a, ali sam nagovještaj bio je dovoljno uzbudljiv da bismo mogli još jednom pogledati s JWST-om koristeći drugi instrument", rekao je profesor Nikku Madhusudhan s Instituta za astronomiju u Cambridgeu, koji je vodio istraživanje, kao što možete vidjeti u ovom videu.

Kako bi odredili kemijski sastav atmosfere dalekih planeta, astronomi analiziraju svjetlost matične zvijezde dok planet prolazi ili prolazi ispred zvijezde gledano sa Zemlje. Kako K2-18b prolazi, JWST može detektirati pad zvjezdanog sjaja, a mali dio zvjezdane svjetlosti prolazi kroz atmosferu planeta prije nego što stigne do Zemlje. Apsorpcija dijela zvjezdane svjetlosti u atmosferi planeta ostavlja otiske u zvjezdanom spektru koje astronomi mogu sastaviti kako bi odredili konstitutivne plinove atmosfere egzoplaneta. 

Raniji, provizorni, zaključak o DMS-u napravljen je korištenjem JWST-ovih instrumenata NIRISS (Near-Infrared Imager and Slitless Spectrograph) i NIRSpec (Near-Infrared Spectrograph), koji zajedno pokrivaju bliski infracrveni (0,8-5 mikrona) raspon valnih duljina. Novo, neovisno promatranje koristilo je JWST-ov MIRI (Mid-Infrared Instrument) u srednjem infracrvenom rasponu (6-12 mikrona). 

Iako još ne tvrdi da je to konačno otkriće, Madhusudhan kaže da s moćnim alatima kao što je JWST i budućim planiranim teleskopima, čovječanstvo poduzima nove korake prema odgovoru na najvažnije pitanje jesmo li sami u svemiru.

Istraživanje objavljeno u časopisu The Astrophysical Journal Letters možete pronaći na ovoj poveznici.